Zemljovid - Tahti Bahi (Takht-i-Bahi)

Tahti Bahi, Takhtbai ili Takht-i-Bahi je budistički samostanski kompleks iz 1. stoljeća pr. Kr., koji se nalazi uz istoimeno moderno selo, oko 15 km od grada Mardana. u provinciji Čajber Paštunčvau u Pakistanu.

Takht na urduu znači "prijestolje", a bahi "voda" ili "izvor", te Tahti Bahi znači "Prijestolje vode", ime koje je dobio jer je samostan izgrađen na vrhu brda gdje se nalazio izvor. Thati Bahi je 1980. godine upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji zajedno s obližnjim lokalitetom starog grada Seri Bahlol.

Bude iz samostana Tahti Bahi, Berlin]]

Samostanski kompleks Tahti Bahi je osnovan u 1. stoljeću pr. Kr. i služio je svojoj izvornoj namjeni sve do početka 20. stoljeća kada je zabranjeno davanje dobrovoljnih priloga o kojima je samostan živio Za razliku od drugih budističkih građevina iz tog vremena, Tahti Bahi je iznimno dobro sačuvan, ponajviše zahvaljujući svom smještaju na vrhu brda.

Arheolozi su podijelili povijest kompleksa u četiri razdoblja:

* 1) Prvo razdoblje od osnutka u 1. stoljeću pr. Kr., završava u 2. stoljeću, a vezano je za Kušanskog kralja Kanišku i rane Partske kraljeve;

* 2) Drugo razdoblje (od 3. do 4. stoljeća) je vrijeme kada su izgrađene Velika stupa i saborna dvorana;

* 3) Treće razdoblje (4. i 5. stoljeće) je vrijeme kasnijih kušanskih vladara (Kidara);

* 4) Posljednje, četvrto, razdoblje (6. i 7. stoljeće) je vrijeme izgradnje Tantričkog kompleksa koju su nadgledali okupatori, Huni.

Prvi spomen ovog kompleksa na zapadu je onaj francuskog oficira 1836. godine, a iskapanja su otpočela 1864. godine. 1920-ih je lokalitet opsežno obnovljen. Navodno se na ovom lokalitetu nalaze i relikvije Bude koje još uvijek nisu iskopane.